Morski pub

Monika je imala ideju, da bi trebali poći na jedrenje, ja neznam kako je došlo do toga, čaša Martinija ili slika sa dupinima na zidu poznatog puba. Svi smo smatrali da je to dobra ideja (Isto tako je bilo dobro da je sa nama bio skiper Tim J ), tako da smo počeli surfati po internetu na našim smartphonovima, nakon par minuta je sve bilo rješeno, David je pronašao stranicu SAILCITY i upitao nakon kratkog razmišljanja: „Da li da bukiram?“

Udoban brod sa 4 kabine, Sun Odessey 49i         

I stvarno nakon mjesec dana smo se pojavili u Biogradu na Moru, gdje smo bili oduševljeni sa brodom koji pruža mnogo prostora, još više nas je oduševio Karinin prijedlog, da ostavimo prtljagu za navečer te da odmah isplovimo. Monika je sjedila u kokpitu, okružena nautičkim kartama, a u rukama je držala GPS. Nije dugo potrajalo i odlučila se postati mornar. Istina je da je bio nevjerojatan osjećaj kada smo  razvili jedra i ugasili motor.

Pozor, strah od visine

Nastavili smo jedrenje između otoka Kornati  i obogatili naše izlete osim plivanja sa ronjenjem. Peter je  uvijek bio prvi u vodi, a ovaj put je iznenada izvukao staru amforu iz vode. Karin mu je odmah rekla da je treba baciti natrag u more. Kada smo napustili Kornate, Monika je poželjela da napravimo zajedničku sliku, jer to što se može vidjeti na tim otocima ne postoji nigdje na svijetu. Tako da smo je svezali za pojas (Dobro da je Peter imao različite predmete uza se) i podigli smo je na 25m visine na jarbol. Kratko prije toga je Peter rekao „ako se ti popneš na jarbol ja ću skočiti sa litice“. Za njega to nije bio velik problem, ali zamislite Leu (bilo je očito sa između njih nešto ima), koja nije rođena za skakanje. Na svu sreću je skočila sa niže visine ali je primila pljesak.

Svake godine malo drugačije

Na kraju našeg putovanja, koje smo završili sa ribljom juhom koju  je Monika skuhala, radovali smo se već sljedećem godišnjem odmoru koji će opet biti malo drugačiji.